Trebalo bi biti zlatno pravilo pitati slijepog želi li pomoć, prije nego što bilo što učinimo za njega. Na taj se način poštuje njegova osobna sloboda.
   Ovo pravilo ima i jedan važan praktičan razlog. Za ilustraciju, evo jednog primjera. Dok čekam na rubu pločnika, često mi se dogodi da me netko uhvati za ruku i počne vući na drugu stranu ulice, a da od nepoznatog "dobroćinitelja" nisam ćuo ni glasa. Kad mu objasnim, da nisam želio prijeći ulicu, već samo ćekam tramvaj, može se dogoditi da se moj nepoznati pomoćnik toliko iznenadi da me, promucavši neku nespretnu ispriku, ostavi nasred ulice. Čovjeku ne preostaje ništa drugo, nego da se pokuša živ i zdrav vratiti natrag na pločnik.
   Stoga pitajte: "Mogu li Vam pomoći prijeći ulicu?" Ako je odgovor potvrdan, jednostavno recite: "Uhvatite me, molim Vas, pod ruku pa ćemo ulicu prijeći zajedno." upozorite slijepu osobu koju vodite kada treba sići s pločnika, a kada se treba uspeti na njega.

Uporaba javnih prometnih sredstava

   Ljudi najčešće pomažu osobama oštećena vida prilikom ulaženja u tramvaj, autobus, ili u vlak. Može se, međutim, dogoditi da slijepi zbog bezobzirnog guranja "slijepih" videćih ljudi prilikom ulaženja budu jednostavno gurnuti ustranu. Na svu sreću, to se ipak rijetko događa.
   No pomoč, iako dobronamjerna, ćesto je tako nametljiva ili je nudi toliko ljudi odjednom da slijepog uvuku u prometno sredstvo kao vreću, umjesto da mu daju mogućnost da uđe kao svaki drugi putnik. I pri izlaženju. Čak i uz najbolju namjeru, takva je pomoć suvišna.
   Slijepi koji putuje sam zna se koristiti tramvajem, vlakom ili autobusom. Dovoljno je da ga dovedete do vratiju prevoznog sredstva i ruku mu stavite na rukohvat. Slijepi ima zdrave noge i može ulaziti u prometna sredstva, odnosno izlaziti iz njih kao svaki drugi putnik.
   Prilikom izlaženja isto mu pokažite rukohvat te ga pustite da sam izađe.
   Ako ulazite ili izlazite zajedno, onaj koji vodi uvijek je sprijeda kako bi slijepome mogao pokazati rukohvat ili mu ponuditi svoju ruku, upozoravajući ga pritom na visinu stepenica.
   Prilikom ulaženja u automobil slijepog treba dovesti do otvorenih vratiju, jednu mu ruku položiti na njihov gornji rub, dok njegova druga ruka, radi orijentacije, prvo dodiruje krov automobila, a potom sjedište. To je sva pomoć koju slijepi oćekuje od Vas.

Kako najbolje voditi slijepu osobu

   Može se dogoditi da se vozite s osobom oštećena vida u istom prometnom sredstvu i da silazite na istoj stanici, ili da na ulici opazite slijepog kako se polako kreèe zbog gustoće prometa, prepreka na putu ili jednostavno zato što dobro ne poznaje okolinu. Nikad ne oklijevajte, već mu odmah ponudite svoju pomoć. To, naravno, ne znači da se morate nametati.
   Recite na primjer: "Moram na željeznički kolodvar, mogu li Vas povesti dio puta"? Ukoliko dobijete potvrdan odgovor, ponudite slijepom svoju ruku i nastavite put zajedno.
   Nemojte, molim Vas, biti razočarani ako Vaša ljubazna ponuda bude odbijena. Ima slijepih koji svoju neovisnost cijene više od pomoći, koja bi im znatno olakšala situaciju. Ne znam jesu li ti slijepi u pravu, no u svakom slučaju trebaju imati slobodu izbora. Ipak, većina će Vašu pomoć primiti s veseljem i zahvalnošću. Slijepom ponudite svoju ruku. Nikad ga nemojte hvatati za ruku i gurati pred sobom. Ne samo da je teško voditi slijepog na taj naćin, već mu tim oduzimate osjećaj sigurnosti. Idete li ruku pod ruku, dovoljno je reči: "Sad idemo lijevo (odnosno desno)." Slijepi osjeća pokret i automatski Vas slijedi. Prilikom prolaženja kroz vrata ili uske prolaze, vodić ide uvijek naprijed. On drži slijepog za ruku i vodi ga iza sebe pazeći da razmak između njih bude dovoljno velik.

Nogostup i stepenice

   Kad se penjemo na nogostup ili silazimo s njega na cestu, dovoljno je reči da idemo gore, odnosno dolje. Ako češće vodite istu slijepu osobu, dobro je dogovoriti neki znak, npr. lagani stisak ruke. Nije potrebno zaustavljati slijepog kako bi svojim bijelim štapom opipao rub nogostupa.
   Uspinjete li se ili silazite stepenicama sa slijepom osobom, recite: "Pazite, stepenice se uspinju (odnosno silaze)" a potom mu pružite ruku i krenite.  
   Slijepi čovjek osjeća se ugodnije ako se drugom rukom može lagano pridržavati za rukohvat. Recite mu: "Rukohvat je na Vašoj desnoj (ili lijevoj) strani" i položite mu ruku na nj. Svakako ga upozorite na početak, odnosno kraj stepenica. Ako slijepog ne kanite pratiti dalje po stepenicama, pokažite mu rukohvat na već opisani način.
   Nije potrebno prethodno brojati stepenice da biste slijepom rekli koliko ih je. U brzini se lako zabuniti. slijepi koji se samostalno kreće zna prepoznati svojim bijelim štapom gdje je kraj stepenica. Ako ste preuzeli vodstvo, također nemojte gubiti vrijeme na brojanje stepenica, već slijepog radije upozorite na posljednju stepenicu.
   Ako se može birati između običnih i pokretnih stepenica, izbor uvijek prepustite slijepoj osobi. Na pokretne stepenice slijepog treba uvijek izričito upozoriti.

Nepoželjni "anđeo čuvar"

   Sve što se govori ili piše o slijepim osobama ili njihovoj težnji za neovisnošću može lako dovesti do toga da neki ljudi - iz poštovanja prema toj neovisnosti - oklijevaju ponuditi svoju pomoć čak i onda kad vide slijepog u neprilici na cesti, na željezničkom kolodvoru ili gdje drugdje.
   No, zato su mu poput anđela čuvara stalno za petama kako bi u kritičnom trenutku spriječili da se sudari s predmetom koji mu stoji ili leži na putu. Zacijelo namjera je dobra. Prije svega zato što takav pomagać misli da slijepi ništa ne primećuje. No, u mnogim situacijama, a posebice kad izlazi van, sva su preostala osjetila slijepog budna jer mu ona nadoknađuju oštećen vid. Pritom najvažniju ulogu ima sluh. Slijepi će zato brzo opaziti da iza sebe ima "anđela čuvara". To ga smeta i ćini ga nervoznim, tako da dobro zamišljena pomoæ ima suprotan učinak. Stoga nikad ne oklijevajte ljubazno ponuditi svoju pomoć. No isto tako ni u kom slučaju nemojte igrati ulogu anđela čuvara.

OPĆE   UPUTE

Kako pokazati sjedalo

   Postoji jedno veoma rašireno, ali i ništa manje pogrešno mišljenje da slijepom u svakoj prilici što je moguće brže treba ponuditi sjedalo. U tramvaju, vlaku ili autobusu to je svakako umjesno jer slijepi u slučaju naglog kočenja ne može uvijek dovoljno brzo naći uporište. To općenito vrijedi za sve starije ljude, a posebice za starije slijepe ljude.
   I ovdje primjenite zlatno pravilo - ponudite sjedalo, no slijepom prepustite odluku hoće li koristiti sjedalo ili ne.
   Međutim, čak i tako jednostavna stvar kao što je pokazivanje sjedala može ponekad postati složena. često jedna, dvije ili više osoba istovremeno nastoje pomoći. Slijepog okreču, guraju, drže za jednu ili obje ruke dok ga konačno ne uguraju na sjedalo.
   To, međutim može biti veoma jednostavno. Položite ruku slijepog na naslon i recite; "Ovdje je slobodno sjedalo, a ovo je njegov naslon",  slijepi će odmah shvatiti gdje je sjedalo te bez teškoća sjesti.
   Isto tako možete ruku slijepog položiti na oslonac za ruku naslonjaća i reči: "Sjedalo je na Vašoj desnoj strani." Slijepi će pomoću opipa brzo ustanoviti točan položaj ponuđenog naslonjaća.

Gdje je "tu", a gdje "tamo"

   Nikad nemojte slijepom reèi; "Tamo je stolica" ili "Na stolu, tamo otraga" ili "Tamo naprijed je bicikl naslonjen na zid", pokazujući prstom u određenom smjeru. Takvi podaci imaju vrijednost za one koji vide, ali ne i za slijepe.
   Recite radije: "Pred Vama je stolica". "Metar iza Vas nalazi se mali stol" ili "Otprilike deset metara ispred Vas naslonjen je bicikl na zid." Za stolom možete, na primjer, reèi: "Vaša je čaša lijevo pred Vama". Dotićni predmet možete i lagano dodirnuti kako bi ga slijepi mogao pronaći po zvuku. Ako mu čašu dodajete u ruku, recite mu gdje je može odložiti. Na primjer: "Lijevo od Vaše stolice je stolić."

Gdje je moj kaput?

   Na sastancima, u vlaku ili u restoranu ćesto pomažemo slijepom skinuti kaput i uzimamo mu šešir i prtljagu uz ove riječi: "Dođite, pomoći ću Vam!" I - kaput, šešir ili prtljaga za tili čas nestanu! Ponovo ih naći može biti težak zadatak jer vlasnik ćesto ne zna koje su boje njegove stvari. Stoga je bolje pustiti slijepe osobe da svoje stvari same odlože. Ukoliko ipak želite slijepom pritom pomoći, recite; "Vaš kaput visi na prvoj kuki pored vrata", a ako ste u vlaku: "Vaša prtljaga je u mreži iznad Vas".

Bez tabua

   U razgovoru sa slijepim čovjekom mnogi se ne usude izricati rijeèi kao što su "vidjeti", promatrati" ili riječ "slijep". Radije kažu: "Moj stric je također....ovaj, ovaj...tako..." ili "Moja je baka imala isto to." Ako ipak upotrijebe rijeè "vidjeti", može se dogoditi da se potpuno smetu i poćnu ispričavati: "Oh, oprostite....nisam to mislio..." itd.
   A slijepi su i sami ponekad spremni za prigodne šale na svoj račun! Riječ "slijep" izgovaraju i slušaju kao i svaku drugu, a riječ "vidjeti" i sliène riječi upotrebljavaju u govoru kako bi objasnili svoj poseban naćin gledanja: mirisom, pipanjem i slušanjem. "čitao sam tu knjigu" (na brajici ili slušao zvučnu knjigu). "Vidio sam lijep predmet" (osjetio, opipao). "Da, vidio sam taj kazališni komad" (ćuo).
   Slijepom možete, stoga, bez ustručavanja reči: "Želite li to pogledati?", stavljajući mu istovremeno u ruku staklenku, komad odjeæe ili što drugo. Ako razgovor to zahtjeva, riječi kao što su "slijep" ili "sljepoća" upotrebljavajte bez straha.
   Nije taktično šapčući razgovarati u blizini slijepih jer oni vreoma dobro ćuju.
   No, veoma je netaktično pitati: "Slijepi ste?... Potpuno slijepi?...Dakle, Vi baš ništa ne vidite?...O Bože, to je strašno!...Tako ste rođeni?...Je li Vam to zbog bolesti ili nesreće? itd. Nemojte više biti tako znatiželjni i uznemireni.
   Uvijek imajte na umu da su slijepi slijepi, ali ne i gluhi i da najčešće neće prećuti primjedbe poput ove: "To je najgore od svega što nam se može dogoditi", ili "Slijep - Radije mrtav!" Naravno da vi o sljepoći možete misliti što hoćete, no slijei obično o tome posve drugačije razmišljaju.

ZA  UGODAN  SUSRET  

Bez zagonetki   

   Događa se da na cesti, u vlaku ili pri kakvom susretu netko potapša slijepog po ramenu i kaže; "dobar dan gospodine XY, kako ste?" ili još gore: "Pogodite tko sam"" Slijepi ljudi u pravilu dobro pamte glasove, ali ipak je previše očekivati od njih da prepoznaju glas koji rijetko ćuju, i to u trenutku kad se moraju koncentrirati na druga opažanja.
   Ukoliko niste ćlan obitelji ili dobar znanac, dakle netko čiji glas slijepi može odmah prepoznati, recite neusiljeno; "Dobar dan, gospodine XY, ja sam Slavko (Slavek ili kako Vam je već ime)
   Ako je od Vašeg zadnjeg susreta sa slijepim proteklo mnogo vremena ili je zaboravio Vaše ime, ukratko mu objasnite tko ste, npr. ovako; "Sigurno se sjećate, mi smo se već sreli tamo i tamo."
   Nema smisla slijepu osiobu pozdravljati klimanjem glave ili pokretom rujke kao što se pozdravljaju ljudi koji vide. No, i slijepi se vesele ako ga se u sve uključuje i ako može sudjelovati u normalnom životu. Možete npr. reèi: "Dobar dan gospoduine X, ja sam prodavač u ... u koju često dolazite, poštar", i slično.

Slijepi mogu sami odlućivati o sebi

   Nerijetko se događa da slijepi koje netko prati ćuju ovakve rečenice: "Gospođo, želi li gospodin nešto popiti?" ili "Gospođice, može li  se gospodin sam potpisati? ili "Poštovana gospođo, želi li gospodin sjesti?" Umjesto direktnog obraćanja slijepom govori se pratiocu. Jednom je jedna dama u takvoj prilici odgovorila: "Slobodno pitajte mog muža, on uopće nije opasan".
   Ljudi su toliko naviknuti na kontaktiranje očima da se osjećaju nesigurnima  kad ono izostane pa se radije obraćaju pratitelju. To je razumljivo, ali nije umjesno. Takav postupak ptrema slijepom stavlja slijepog i njegovog pratitelja u odnos sličan odnosu štičenika i staratelja.
   Želite li slijepog nečim ponuditi, oslovite ga imenom ako ga znate, a ako mu neznate ime, lagano ga dodirnite kako bi znao da se obraćate baš njenu, naročito ako se nalazite u skupini ljudi. Pritom nemojte zaboraviti nabrojiti različite mogućnosti izbora, npr; "Gospodine X, želite li piće, kolač ili što drugo? Ono što je izabrao stavite zatim pred njega da lakše dohvati ili mu dajte u nruku. Nemojte mu, međutim, nikada pružati pladanj s više čaša jer postoji opasnost da će uzimajući čašu srušiti druge.

Na odlasku

   Možda Vam se već dogodilio da se obraćate nekom tko više nije prisutan. Vjerojatno ste se nasmijali svojoj rastresenosti. kod slijepog je to, naravno, drugačije.
   Ako se nalazite u bučnoj ulici, u sobi pokrivenoj tepihom u kojoj još svira glazba, u buènom lokalu, ili u velikoj skupini ljudi u kojoj se razgovara, slijepom je nemoguće znati je li njegov sugovornik još uvijek tu. Može se, dakle, lako dogoditi da osoba oštečena vida govori praznoj stolici. Kad nakon nekog vremena to opazi, sigurno se neće osjećati ugodno.
   Dajte uvijek svom slijepom sugovorniku do znanja da odlazite, a isto tako neki znak da ste se vratili. Ako  propustite učiniti ovo potonje, može se dogoditi da Vaš partner sjedi pored Vas bez riječi pretpostavljajući da se još niste vratili. Imajte uvijek na umu da sa slijepom osobom morate komunicirati riječima, ni najljubazniji osmijeh kao ni klimanje glavom njoj ne znače ništa.

Kada i kako nešto opisujemo

   Mnogi ljudi drže da prateæi slijepog čovjeka moraju stalno nešto govoriti. Oni razmišljaju: "Ne budem li govorio, on neće znati jesam li još tu" ili "On se inaće neće imati čime baviti". Iako je namjera dobra, suvišno pričanje može djelovati zbunjujuće. Kao i u svim drugim razgovorima, i u ovome se može mirne duše napraviti stanka. osim toga slijepi računa s tim da ga nećete ostaviti a da mu to ne kažete.
   Iako slijepi okolinu ne može vidjeti, on je poznaje bolje negoli pretpostavljate jer si je putem drugih osjetila može dobro predstaviti. Želi li slijepi detaljan ili samo površan opis ljudi, okoline ili predmeta, brzo ćete  to primijetiti. No, nikakve opise nemojte mu nametati.
   Veoma je dobro, naprotiv, spontano skretati slijepom pažnju na neobične stvari, kao npr. "Pokretne stepenice danas ne rade". čak i onda kad ih tog èasa ne namjeravate koristiti - Ili "Na ovom je uglu nova prodavaonica odjeæe." Takve informacije mogu slijepom jednom biti od koristi.

Odlazak u kupovinu

    Ako čovjeku oštećena vida pomažete pri ulasku u dućan, iodvedite ga do prodavaća ili prodavačice, koji će mu rado pomoći. imate li nešto više vremena, otpratite ga do željenog odjela.
   Ako slijepi točno zna što želi, obavit će kupovinu bez odgađanja. No, želi li prvo vidjeti što se sve prodaje, položite pred njega razne predmete kako bi ih mogao opipati. On će na taj način steći dobru sliku o njihovom obliku, veličini i kvaliteti te odabrati ono što želi. opišite mu boju, uzorak itd. Možete mu, na primjer, bez ustručavanja reèi: "Ako smijem primjetiti, ta Vam boja uopæe ne pristaje!"
   Ako Vam slijepi pri plaćanju ne napomene vrijednost novčanica koje Vam predaje, recite mu: "Dali ste mi sto kuna."  Slijepa osoba obićno dobro zna koju  novčanicu daje, no zabuna nije posve isključena, stoga je bolje izbjeći neugodnosti. preporučljivo je da slijepom čovjeku prilikom plaćanja ili mijenjanja novca izbrojite novac u ruku, čime ćete ga poštedjeti razvrstavanja niovca, posebno sitniša.

U WC - u

   Slijepi su zahvalni za pomoæ u svakoj prilici.
   i èovjek ošteèena vida mora ponekad potražiti WC. Ako Vas zamoli da mu pritom pomognete, ne ustruèavajte se, veæ mu pomozite misleæi na to kako tek njemu mora biti neugodno.
   Ako ste istog spola i nalazite se na javnom mjestu, možete u WC uæi zajedno ili za pomoæ zamolite osoblje. Ukoliko postojii pisoar i zatvoreni WC, prepustite izbor slijepoj osobi. Ako odabere pisoar, ukratko opišite slijepom kako izgleda.
   Prije upotrebe WC - a provjerite je li èist i pokažite slijepoj osobi gdje se  nalazi papir i ispiraè. Ako imate vremena prièekati, pokažite gdje su umivaonik, sapun i ruènik, odnosno sušilo za ruke. Ako je potrebno, ne ustruèavajte se reèi: "Ruènik je prljav i bilo bi bolje da upotrijebite svoju maramicu."
   Budite pritom taktièni, kao što biste i sami željeli da drugi budu prema Vama, i nemojte èekati u blizini WC-a. Sve bi trebalo biti samo po sebi razumljivo, ali u praksi nije uvijek tako.
   Ako je slijepa osoba drugog spola, zamolite za pomoæ nekog od osoblja ili koju prisutnu osobu istog spola. U sluèaju da nikog ne naðete, ponašajte se kao što je veæ navedeno.

PRI  DUŽEM KONTAKTU

Kako slijepoj osobi ćitati na glas

   Iako mnogi izumitelji rade na proizvodnji upotrebljivih èitaæa aparata za slijepe, proteæi æe vjerojatno još nekoliko godina prije nego postanu ne samo upotrebljivi, nego i financijski dostupni. Do tada æe slijepi i dalje biti ovisni o èitanju drugih. Samostalno èitanje na brajici ili pomoæu zvuène tehnike, koje je doduše veoma rašireno, samo djelomièno rješava taj problem.
   Ako se radi o osobnim pismima, službenim spisima ili financijskim dokumentima, ovisnost o videæem èitaæu može biti veoma neugodna. Takvi se tekstov trebajui èitati obzirno i diskretno. Opæenito, èitati treba polako i razgovjetno.
   Najprije pogledajte je li na omotnici naveden pošiljatelj. Možda bi ime pošiljatelja navelo slijepog da, zbog raznoraznih okolnosti, zamoli nekog drugog da mu proèita pismo.
   Nikad ne otvarajte pismo bez izrièitog dopuštenja slijepe osobe. Ako se radi o financijskim pitanjima, a to s omotnice nije vidljivo, napomenite to prije nego što poènete èitati. Prije èitanja osobnog pisma navedite ime pošiljatelja. Na temelju toga slijepi može odluèiti želi li da mu Vi proèitate pismo.
   Nikad nemojte sami proèitati pismo pa potom reèi: "To je od toga i toga, tu piše to i to" ili "To je reklama", a da niste naveli o kakvoj se reklami radi.
   Svoje komentare i primjedbe na raèun sadržaja ili pošiljatelja radije izostavite osim ako se od Vas to izrièito zatraži. Imajte na umu da èitate samo umjesto slijepog ili slabovidnog èovjeka.
   Pri èitanju opæenito, a posebno ako se radi o novinama i èasopisima, nije važno što se Vama èini zanimljivim, važnim i zabavnim. Èitajte jednostavno sve naslove, a Vaš æe vam slijepi prijatelj veæ reèi što bi rado èuo u cijelosti. Ne prekidajte èitanje povicima ili komentarima jer to veoma smeta.

Urednost i točnost

   Urednost i toènost su dvije vrline koje danas vjerojatno više nisu tako raširene, ali su za ljude ošteèena vida veoma znaèajne. Postoji jedno osnovno pravilo, koje treba uvažavati ako se želi poštivati neovisnost slijepih ljudi: Svaka stvar mora stajati na odreðenom mjestu da bi je osoba ošteæena vida mogla u svakom trenutku tamo naèi. Stavite, dakle, svaku stvar ponovo tamo odake ste je uzeli. Ne znate li gdje je to bilo, pitajte slijepu osobu ili joj dajte da sama vrati predmet na njegovo mjesto.
   To je veoma važno za one slijepe koji sami stanuju, putuju ili koji su zaposleni.
   Pazite da kuèna ili sobna vrata budu uvijek potpuno otvorena ili zatvorena. Poluotvorena vrata za slijepog mogu biti opasna prepreka. Vrata ormara moraju uvijek biti potpuno zatvorena.
   Ne ostavljajte kante, metle, košare za smeæe i sliène predmete na mjestima kuda slijepi èesto prolaze.
   Toènost ima veliku važnost pri sastancima i posjetima. Kad ne vidite i nemate si èime prikratiti vrijeme èekanja, minute mogu biti beskonaèno duge.To uzrokuje nepotrebnu nervozu i napetost.

Zaključna rijeć

   Stigli smo do kraja našeg malog savjetnika koji nema pretenzije da bude sveobuhvatan. No,  budete li se pri slijedeæem susretu s nekim "iz svijeta slijepih" osjeæali manje neugodno ili nesigurno, onda je on postigao svoj cilj. Uostalom, taj svijet slijepih uopæe ne postoji. oni žive u Vašem svijetu, usprkos tome što žive i doživljavaju ga na temelju datih im sredstava i moguænosti drugaèije od svoje videèe subraæe.
   I još par rijeèi za kraj....tu i tamo se èuje: "Pokušao sam jednom pomoæi nekom slijepom èovjeku, no on me neljubazno odbio. drugi put mi se to neæe dogoditi." tako nešto može se stvarno jednom . dogoditi. Ljudi ošteèena vida su, na kraju krajeva, ljudi kao i svi drugi, obdareni vrlinama, ali i manama. I, ruku na srce, nije li Vas baš nikad videæa osoba ojoj ste se ljubazno obratili grubo i netaktièno odbila? Zahvalnost kojom veæina slijepih prihvaæa Vašu pomoæ uèinit æe da zaboravite to jedno loše iskustvo.

"Ono najvažnije oku je skriveno i samo se srcem može vidjeti."  - A. de Saint Exupery


Važna napomena!

   Uvjeren sam da će mnogi čitatelji ovog - malog savjetnika, i nadam se i da će to biti većina, isprintati cijeli tekst, kako bi nauèila kako pomoći, u raznoraznim situacijama, ljudima koji su slijepi.
   Slijepe osobe često trebaju samo malo naše pažnje i nekoliko trenutaka našeg vremena i to će njima biti velika pomoæ.

    Možemo ovaj tekst i preporućiti svojim prijateljima, a oni sa primljenim malim savjetnikom, postupiti kao i mi. Poslati dalje. A onim prijateljima i znancima koji još ne komuniciraju putem Interneta možemo dati kopiju koju smo dobili u fotokopiraoni.

     Zašto je to dobro ućiniti? Dobro je ćiniti dobro. Zašto ovaj mali savjetnik ne biste učinili dostupnim desecima tisućama i tisućama ljudi.
   HVALA VAM - u ime onih koji drugačije vide od nas koji nismo slijepi.