Ogledi iz Hrvatske

   U raspravi posvećenoj pitanju koje bi se moglo formulirati: jesu li ovo države poput svih drugih, koje imaju svoje mafije, ili su pak na sceni mafije koje imaju svoje države, koja se vodila meðu znanstvenicima, profesorima i dugogodišnjim praktičarima u borbi za demokraciju i vladavinu prava, naći čemo interesantna zapažanja, informacije, zaključke i prijedloge, koji ne dolaze do šire javnosti.

   Doduše, Fondacija Heinrich Boll izdala je 2004. zbirku referata i diskusija o korupciji i organiziranom kriminalu u postjugoslovenskim državama, ali ta zbirka, jasno, niti u dijelovima nije našla mjesta u tzv. javnim medijima.

   Uvjeren sam da niti panel - diskusija koja je u Zagrebu održana 20.4.2004.  pod naslovom: "Između devijacije i normalnosti - odnos sistema spram korupcije i organiziranog kriminala" u kojoj je posebno istaknuto kako sam pravni sistem pruža poticaje korupciji, nije zabilježena niti u jednom javnom mediju (dnevni tisak, radio postaja i TV)

   Korisno je stoga široj javnosti, barem na ovaj način, predstaviti pojedine izvode iz radova i diskusija, koji su još aktuelni, budući da u suzbijanju korupcije i gospodarskog i organiziranog kriminala u Hrvatskoj u zadnje tri - četiri godine, kao niti u ranijem periodu od uspostave Hrvatske mafijaške banana države, nije uèinjen niti jedan značajniji korak.

   Ovdje čemo se zadržati samo na osvrtima o korupciji u Hrvatskoj.

- Iskoristit ću priliku da zaoštrim jednu tezu, s obzirom na to da se u ovim trenucima raspravlja o još  jednoj noveli Kaznenog zakona. Naime, moje je duboko uvjerenje, koje pravnici vjerojatno teško mogu prihvatiti, da bi se znaèajan dio problema riješio ukoliko se u Kaznenom zakonu dekriminalizira davanje mita. U stanju u kojem se nalazimo ljudi koji se nađu u situaciji da zbog zdravlja, zbog ovih ili onih teških, naizgled bezizlaznih situacija, nude novac....nakon što situacija bude koliko-toliko riješena, saznaju da ne mogu pokrenuti postupak protiv onih koji su uzeli mito, jer bi i sebe inkriminirali (optužili).....Dakle imamo de facto zakonsku situaciju koja štiti one koji primaju mito - njima se daje imunitet.

   U ovoj državi je vinaèe imuntet veoma èudna kategorija. Imunitet je bio zamišljen tako da oni koji nisu dovoljno moćni, izravno govoreći, zaštiti od kralja; danas oni koji su najmoæniji u ovoj zemlji imaju imunitet, a oni koji su nemoèni nemaju imunitet. Ni jedna ozbiljna sudska i prvosudna, odnosno tužilaèka akcija protiv tzv. organiziranog kriminala nije krenula tako da se kao sudionici nisu pojavili ljudi iz državnih tajnih službi, ljudi iz državne vojske, ljudi iz državne policije, ljudi iz državnih nadleštava. to onda nije u klasiènom smislu rijeèi organizirani kriminal koji prožima državu, to je kod nas obrnuto: država koja penetrira među poštene kriminalce i èini iz njih  prave opasne aktiviste jednog tipa politièkog funkcioniranja i obraèunavanja. I kada pažljivo èitate iskaze  nekih od najozloglašenijih  kriminalaca, svi æe oni govoriti - ne samo da bi zaštitili sebe nego, vidi se u nekim aspektima sasvim iskreno - o tome da su ih temeljima  zanata uèili profesionalci iz državnih struktura....Time se pokazuje da je to kljuèno pitanje politièkog i pravnog ustroja zajednice u cjelini, do kojeg se ne može doæi ako se sama po sebi korupcija proglasi prvorazrednim problemom.  
prof. dr. sc. Žarko Puhovski - donedavni predsjednik HHO-a i nekadašnji "borac" za ljudska prava. Nekad bilo sad se spominjalo.

   - Korupcija je poput visoke temperature kod bolesnog èovjeka: ona otkriva slabosti  mehanizma države.
   Na javnu scenu probile su se osobe koje koje nisu skrivale  veæ su smatrale normalnim pokazati "razumijevanje" za korupciju: od namještanja nogometnih utakmica do položaja iznad zakona u bespravnoj gradnji, mod prezira prema pravu do ignoriranja moralnih dužnosti. Arogantno i uz evidentan  manjak ne samo miorala  veæ i znanja i obraza. Bahata ignorancija plaæa se inaèe u demokraciji gubitkom povjerenja, popularnosti i gubitkom vlasti; no mnogi ljudi na na javnoj sceni više vole da se o njima govori, makar i negativno......Javnost se pretvara u nezadovoljnu publiku: ciniènu i pasivnu, ispunjenu frustracijama, dezorijentiranu i razoèaranu.... Politièka elita i politièke stranke davale su tužan, a ne poticajan primjer..... Prije svega, korupcija je u Hrvatskoj sustav, razraðen i ugraðen u politièki i ekonomski poredak. Korupcija je kod nas nešto što nije prolazno zlo, koje æe ukloniti ova ili ona vlast, veæ se radi o mniogo jaèim silnicama ekonomskog i socijalnog sustava. 
prof. dr.sc. Josip Kregar, stalni ili pretplaèeni predsjednik Vladinog odbora za izradu programa za suzbijanje korupcije, danas i dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu.

   - Stanovi koji su najveće, i često jedino doista vrijedno gospodarsko dobro  stanovnika hrvatskih gradova, pa stoga i njihovo jedino sredstvo za osiguranje  bankarskih kredita , uglavnom su, uslijed nedostatka valjanih vlasnièkih isprava,  mrtvi kapital: Stoga hrvatski graðani imaju bitno smanjene moguænosti investiranja, pa tako i poduzetništva, dok politièari i birokrati imaju bitno veæe uvjete za korupciju, a zelenaši - naroæito oni koji èine što podzemni što nadzemni organizirani kriminal - bitno veæe tržište za svoje usluge....
   Previd važnosti, pa onda i potrebe  regulacije profesionalnih monopola, naroèito pravnièkih, izazvao je sistemski poremeæaj u hrvatskom pravu. Stoga je primjereno  pregled pravnih poticaja  korupciji i organiziranom kriminalu u Hrvatskoj zapoèeti pogledom na  poticaje koji stvaraju  hrvatske pravne profesije.
   Neki pripadnici hrvatskih pravnih profesija otežavaju promet stanovima bespotrebnim formalizmima, koji sami po sebi nisu protuzakoniti, no oèito je da služe baš takvim ciljevima....
  Da bi se uoèila funkcija privilegija  koje uživaju hrvatski odvjetnici, javni bilježnici, suci i državni odvjetnici zahvaljujuæi svom monopolističkom položaju, valja pogledati krupni plan uvjeta njihovog djelovanja....
   Da  bi se  mogao opravdati grabež društvenog vlasništva, te najveće pljačke na ovim prostorima od dolaska Turaka, kao stavljanje u prave ruke onoga što je ionako bilo "svačije i ničije". Upravo zbog toga dijelim ocjenu nekolicine mojih kolega s Fakulteta politièkih znanosti da su Zov divljine Dragutina Hlada i Kriminal u hrvatskoj pretvorbi Darka Petrićića najvažnije hrvatske politološke knjige nastale 1990-ih.   prof. dr. Ivan Pađen