Sonet o ljubavi

Gladan sam tvojih usta, glasa i tvoje kose

i ulicama hodam ne hraneći se, tih,

kruh mi ne daje snage i zbunjuje me zora,

tražim tekući zvuk tvojih koraka u danu.

Izgladnjeo sam za tvojim smijehom što klizi,

za tvojim rukama boje bijesne žitnice,

gladan sam blijedog kamena tvojih noktiju,

želim ti jesti kožo od netaknutih badema.

Želim jesti munju izgorjelu u tvojoj ljepoti,

nos koji vlada na tvome oholom licu,

želim jesti nestalu sjenu tvojih trepavica.

i gladan idem i vračam se njušeći sumrak

tražeći te, tražeći tvoje toplo srce

kao neka puma u samoći Quitratue.

                                                          Pablo Neruda